Ronjenje na dah temeljna je disciplina i početak je bavljenja ronjenjem i ostaje trajna vještina kojom ovlada većina ronilaca već kod prvih susreta s ronjenjem.
Ronjenje na dah kao posebna natjecateljska ekipna disciplina osim podvodnog ribolova, gađanja u metu i postavljanja rekorda, započela se provoditi u Hrvatskoj 1999. godine. Vjerodostojnost natjecanju dali su izbalansirani elementi nastavne, zdravstvene i sportske komponente na način da se natjecanje provodi s jasnim ograničenjima.
Za održavanje natjecanja sastavljen je Pravilnik koji obrađuje pravila i definira bodovanje za discipline:
- ronjenje na dah u dubinu
- ronjenje na dah u daljinu - dinamika
- zadržavanje daha – statika.
Kod zadržavanja daha u mjestu – statici, ronilac zadržava dah što je moguće duže. Odlučujuća je prvenstveno dobra tehnika disanja i psihička stabilnost.
Za provedbu natjecanja potrebno je zadovoljiti izuzetno zahtjevne uvjete, ali jedino se na taj način može osigurati sigurnost za natjecatelje koja je na prvom mjestu. Tako je za provedbu natjecanja potrebno osigurati savršenu tehničku i zdravstvenu podršku.
Smatra se da je ronjenje na dah kao disciplina postavljanja rekorda zbog svoje atraktivnosti posebno zanimljiva za popularizaciju ronjenja zbog impresivnih rezultata.
